Avenija

Versaj, dvorac, simbol apsolutističke moći

Dvorac kalja Sunca- Luja XIV

Rođen u dvorcu iz XII veka, San Žermen on Le dvadesetak kilometara zapadno od Pariza, simbolično je budućeg kralja Luja XIV uvelo u istoriju na velika vrata jer je za vreme svoje vladavine sazidao najveći i najraskošniji dvorac u Evropi,Versaj.
To se dogodilo njegovim rođenjem, 5.septembra 1638.godine, kada se posle 23 godine iz jalovog braka između Luja XIII, kralja Francuske, i Ane Austrijske, rodio sin, budući kralj Luj XIV „Kralj Sunce“, ili „Kralj Bogom dani“, kako su ga imenovali a na oduševljenje žitelja i plemstva Francuske, koje je u tu čast priredilo veselje neviđenih razmera, paleći vatre koje su se skoro pretvorile u požar.
Opšte veselje nije delio i Gaston Orleanski, brat Luja XIII do tog trenutka smatran naslednikom prestola. Francuskom su se već pronosile razne pesme ironičnog sadržaja nagoveštavajući moguće i verovatno očinstvo kardinala Rišeljea, ministra koji je bio pravi gospodar kraljevstva. Novorođeni kralj koga već niko nije očekiovao, nezavisno od sumnji ko mu je biološki otac, predstavljao je nastavak loze Burbona, zvanično Luja XIII i dede kralja Andrija IV.

Ceo Versaj je blistao od zlata i sjaja

Mladi prestolonaslednik ostaje bez oca sa pet godina i već sa jedanaest godina, mora da beži pred silom nezadovoljnih podanika i uspeva da ih uz pomoć najamne vojske pobedi i vrati se u predstonicu u Pariz. To nikad nije zaboravio i moguće je da mu je taj događaj dao ideju da se udalji od predstonice i da izgradi za sebe poseban dvorac. Opravdan strah od nove građanske bune, sa nepoverenjem u gradske podanike, motiviše ga na izgradnju sopstvenog centra moći, pa se opredeljuje za lokaciju tada malo poznatog sela, Versaja, trideset km. udaljenog od Pariza u kome je do tada postojala lovačka kuća koju je izgradio 1624. Luja XIII, njegov otac .
Tu će podići kompleks dvoraca sa parkovima, fontanama, gde će se u svojoj moći i raskoši prikazivati celom svetu, smatrajući Versaj svojom prestonicom, kada se odlučio da preseli u njega i svo plemstvo i ministre. Najbolje ga u pravom svetlu prikazuje njegova izreka „Država, to sam Ja!“. Luj XIV je iz svega doživljenog izvukao pouku, da je najbolja politika, suverena vlast sa neograničenom moći što znači da on rešava sva pitanja, odluke su njegove, potpis njegov, ali u slučaju potrebe može da deo vlasti prepusti drugima, ali je nikad ne deli.
Ovim preseljenjem dvorca moći u dvor u Versaju Luj XIV se udaljava od tadašnje predstonice i stvara novo središte Francuske.
Njegova palata neće biti zidom i kulama ograđena kao neka tvrđava, već će biti okružena parkovima, fontanama, jezercima, cvetnim baštama,skulpturama i ostalim luksuzom pejzažne umetnosti. Niko nije mogao da veruje da će na močvarnom zemljištu gde se nalazio lovački dvorac, omanji paviljon, nići tako velelepno zdanje.


 Kralj je međutim sve više vremena provodio u Versaju, gde je učestvovao u proširivanju lovačkog paviljona, uživao u okolini, provodima i proslavama u prostranstvu okoline, pretvarajući je u parkove i mesta uživanja. Stalna saradnja sa arhitektom Le Voa, koji vodi građevinske radove i arhitektom Le Notr, koji projektuje pejzažnu arhitekturu, stvara njega centralnu ličnost, čime ostvaruje pravo apsolutne vlasti kralja, što ga očigledno ispunjava zadovoljstvom.

Ove vrsne stručnjake je otkrio Fuke, ministar finansija, birajući uz ovu dvojicu slikara i dekoratera Lebrena.Vole-Vikont je bila najnovija rezidencija, otvorena svečanim prijemom 17.avgusta 1661.godine u čast kralja i kraljice majke. Osim velikolepnog ručka, prijem je uveličan baletskom predstavom, koju je kreirao poznati pisac Molijer, koje je takođe otkriće Fukea. Uz vatromet, svi gosti su dobili vredne poklone, jednom rečju, raskoš i bogatstvo na svakom koraku.

Obnovljen sjaj unutrašnje dekoracije Velikog Trijanona

Arhitekta Le Voa ponudio je kralju prvobitno rešenje bez lovačkog paviljona međutim, kralj je zahtevao da on bude u sklopu novog dvorca u znak sećanja na svog oca Luja XIII. To je je mala zgrada od kamena i opeke, sa osnovom u obliku latiničnog slova U, slobodno uklopljena u postojeći pejzaž. Sve je to pri novoj gradnji imalo monumentalniji karakter, čak je izmenjen i saobraćaj, gde se tri glavne saobraćajnice avenija Sen Klu, avenija Pariz i avenija So zrakasto završavaju na trgu dvorca, ove avenije i danas nose isto ime.

Čuvena sala sa ogledalima

Dvorac, građen u barkonom stilu, pre finalnog proširenja bio je opasan širom konstrukcijom u obliku slova U, produženom na dva kraja, sa otvorene strane oblikovan u dva dvorišta, koja se nastavljaju jedno na drugo i čija se širina i dužina smanjuju. Između dva nova krila postavljeno je Kraljevo dvorište, i unutrašnje mermerno dvorište okruženo starom zgradom. Simbolično na sredini zdanja postavljena je kraljevska spavaća soba koja je tako postala centar celog kompleksa. Na pročelju dvorca izgrađena je veličanstvena lođa prema parku, povezujući dva kraka slova U. Ispred dvorca stepenasto su postavljeni brojni vrtovi. Celokupan prostran pejzaž, uključujući i vrtove, aleje, fontane, jezera, impozantnih je razmera. Prilazni putevi i sve ostale komunikacije velike su po razmerama, za obim saobraćaja, kolskog i pešačkog – bile su predimenzionisane Od dvorske lođe do kraja vrta ima gotovo kilometar. Tri prilazna puta su od 70 i 90 metara širine. Kasnije u toku proširenja, mnoge aleje su zamenjene vodenim površinama, monumentalnim fontanama i kaskadama. Izgrađen je veliki kanal u obliku krsta dužine 1,5 kilometara i širine 1 kilometra. Kralj je uživao u ovom kompleksu vrtova, fontana i vodenih površina, pa je za potpuno uživanje u svemu tome izdao naredbu da gde god on bude prisutan, fontane budu u punoj funkciji, da voda teče, što je osoblju koje je bilo zaduženo za rad fontana, stvaralo problem, jer jednostavno nije bilo dovoljno kapaciteta vode da sve fontane rade istovremeno, pa su se dosetili da uključuju fontane na koje Kralj tek nailazi, a isključuju one koje je već prošao. Osetio se nedostatak vode za rad svih vodenih površina, te se pristupilo izradi sistema za trajno snabdevanje vodom iz Sene, gde je u mestu Mariu izgrađena „mašina“ od drveta i čelika, koja je uz zaglušujuću buku crpla vodu do vrha brega, a na visinu od 160 metara odakle je cevima tekla do kraljevog parka. Do tada se sistem snabdevao iz drenažnih bunara sa površine Versaja, jer je tlo bilo podvodno, sa visokim nivoom podzemnih voda. Higijena dvorca je bila problematična i vremenom su nalazili sporadična rešenja, mada je u apartmanu koji je zauzimala njegova ljubavnica s kojom je dobio sedmoro vanbračne dece u roku od četrnaest godina i pored toga što je bila zvanično udata, gospođa Montespan imala svoje kupatilo.

 

Veliki deo kompleksa u sadašnjem obliku projektovao je Žil Arduen-Mansar prema sve većim potrebama smeštaja kraljeve brojne porodice, dvorskoh plemstva, njihove pratnje i sve većeg broj činovnika bez kojih se nije moglo vladati, jer vlast više nije bila u Parizu.Kada je kralj odlučio da definitivno preseli celokupnu vladu i svo plemstvo u Versaj, dvorac je proširen sa dodatnim paviljonima tako da je u dvorcu boravilo oko deset hiljada članova plemstva, vladinih službenika,dvorjana i posluge.
Sve ovo je uvećavalo broj potrebnih objekata. Arhitekta Mansar je bio praunuk Fransoa Mansara, takođe arhitekte, koji je radio za oca Luja XIV. On je postao slavan posle projektovanja „mansardi“, u stvari povučenih potkrovlja, kosih krovova i uzanih prozora na vrhu dvorca. Ove prostorije su uglavnom služile za smeštaj posluge i kasnije je ovaj način ukrovljavanja primenjen široko ne samo u Francuskoj, već i dalje, a naziv im je po pronalazaču mansarda. Ovaj arhitekta je po sličnom obrascu projektovao dvorske komplekse Šenbrun, Karlotenburg, dvorac u St.Petersburgu, Kazertu itd. Uz sav pejzaž, nužno je bilo i vežbalište za kraljeve vojnike, zatim dve konjušnice, velika i mala, u suštini dva identična objekta. Unutaršnje uređenje tih mnogobrojnih dvoraca, salona i sala, obilovalo je najskupocenijim obradama podova, zidova, plafona – zanatstvo je bilo na vrhuncu izrade, nije se štedelo na materijalu, a cela je Evropa sa pažnjom i divljenjem pratila sve novo što je građeno. Luju XIV je bilo posebno važno da raskošnim eskterijerom a još više enterijerom pokaže Evropi svoju političku moć i da izvanrednim zanatskim umećem parira italijanskim mastorima zanatske građevinske umetnost.
Jedno krilo dvorca u obliku U pripadalo je kralju a drugo kraljici. Središnji deo kralju koji je imao direktan pogled na vrt.

Svaka soba raskošno opremljena
Kralj Luj XIV je bio veliki esteta i lično je nadgledao radove na dvorcu, tražeći da se zaposle najvrsniji slikari, umetnici, dekorateri, kako iz Francuske tako i iz drugih zemalja. Tavanice su bile oslikane raznim motivima u kojima su preovladavali simbolični motivi antičkih i rimskih božanstava i kako je posebno bio poklonik Apolona, slikari su ga često koristili kao motiv na slikama.




Godine 1672. počinje ponovno proširenje dvorca sa galerijom ogledala. Kralj Luj XIV je želeo nešto neuobičajeno i velelepno u dvorcu i to je dobio. Sala sa ogromnim venecijanskim ogledalima, najkvalitetnijim i najskupljim koji su se mogli nabaviti u to vreme. Ogledala su postavljena naspram ogromnih prozora koji su gledali na vrt i u kojima se ogledala sunčeva svetlost što je pojačano svetilima iz velikih kristalnih lustera.
Versaj je u jednom trenutku vladavine jednog čoveka, Luja XIV, koji je imao ambicije i znao šta hoće i može, bio centar sveta. Bilo je veoma bitno da se pokaže da je Francuska dominantna sila jer je on osim velikog dara za estetiku i raskoš, vodio i ratove, bio izuzetno aktivan na ljubavnom polju, broj ljubavnica mu se gotovo ne zna osim nekoliko glavinih i višegodišnjih a uz to je želeo da nametne Francusku kao dominantnu silu na umetničkom planu. Što se troškova tiče, u toku pedeset godina gradnje, potrošeno je novca onoliko koliko i za godinu dana ratovanja, recimo 1689. ili 1701.
U dvrocu su priređivane zabave poput vožnji čamcima, vatrometi, balet, igre, takmičenja. Kralj je stalno bio okružen svojim podanicima, plemstvo je bilo u njegovoj službi bez mogućnosti da odlazi na svoja imanja i posede. On je okupivši ih sve u Versaju, u stvari na neki način kontrolisao i želeo je da uvek bude o svemu obavešten. Imao je energije na pretek, mnogo ljubavnica i mnogo vanbračne dece.U zrelim godinama postao je religiozan i vezao se za ljubavnicu koja nije bila naročito atraktivna ali pobožna, guvernanta njegove dece.

Kralj Sunce, Luj XIV, umro je od gangrene noge 1.septembra 1715.godine, ostavivši presto praunuku, budućem Liju XV, detetu od pet godina. Ostavio je u nasleđe birokratsku i moćnu državu,apsolutističku monarhiju. Ostavio je i Versaj pun sjaja, ali i pun bede. Istovremeno je u nekim fazama izgradnje Versaja bilo i do 35000 ljudi, od kojih su mnogi izgubili život.

Luj XV, praunuk Luja XIV

Život Kralja Luja XV koga su zvali „voljeni“ može se podeliti periodima prema imenima njegovih ljubavnica. Zvanična kraljeva ljubavnica postala je 1745.godine Madam Pompadur iz građanske porodice, sa zvaničnim imenom Žan Antoanet Poason. Imala je smisla za umetnost i dosta je doprinela razvoju umetničkih dela. Za nju je zaljubljeni kralj izgradio dvorac Mali Trijanon, dodani mali dvorac, odmah pored Velikog Trijanona, a prema projektu Žaka IV Anž Gabrijela, po formi objekata sličnog velikim američkim kolonijalnim zdanjima.

Salon madam Pompadur u Versaju

Madam Pompadur je umrla u 43.godini u tom istom dvorcu 1754.godine. Kao što je Evropa gledala francuski dvor kao uzor, usvojila je jednu zvaničnu instituciju, a to je uvođenje „zvaničnih metresa“, kraljevih ljubavnica. Kada je umro, Luj XV je ožaljen kao uživalac života i ženskih čari, poput svog pradede a period njegove vladavine mogao se podeliti prema imenima njegovih ljubavnica.

Madam Pompadur, poznata ljubavnica, kralja Luja XV

Marija Antoaneta Habzurško-Lorenska, ćerka Marije Terezije, udaje se 1770. za Luja Augusta Francuskog, budućeg Luja XVI, a Versaj doživljava svoj poslednji period sjaja pre početka revolucije 1789. Za njeno venčanje, kraljev arhitekta Gabrijel je sagradio u južnom krilu palate malu dvorsku operu, izvršio rekonstrukciju zgrade za činovnike u dvorištu ministara. Njenom zaslugom, u parku Malog Trijanona izgrađen je tobožni zaseok Amo, gde se kralj sa svojom svitom igrao pastira i gde Marija Antoaneta, unuka Marije Terezije, volela da provodi vreme u prirodi sa jagnjadima, psima i domaćim životinjama. Igra je završena 5.maja1789. kada je nakon pobune naroda zbog osiromašene državne kase i velikih poreza, izdejstvovano održavaje staleške skupštine sa trećim staležom nakon 150 godina. Nezadovoljni ishodom skupštinskog zasedanja, 20.juna predstavnici trećeg staleža (pod trećim staležom smatrao se narod) , zaklinju se da neće odstupiti ukoliko se ne izglasa ustav Francuske. Rešenje nije doneto, i narod 14.jul 1789.zauzima Bastilju, zatvovr iz koga puštaju sve zatovrenike. Već 6.oktobra stanovnici Pariza upadaju u Versaj, provaljuju u kraljičine odaje, pobijaju stražu i naređuju dvoru da se preseli u Pariz, pod oružanom pratnjom.




Pobedio je grad. Kraljevski par je pokazao da je nedorastao političkoj situaciji. Luj XVI je dan 14.jula proveo u lovu, a na kraju svog dnevnika napisao pod znakom navoda „Ništa!“ Njegova žena Marija Antoaneta je na vest da u Parizu ljudi gladuju i nemaju hleba odgovorila „Neka jedu kolače“, što su mnogi demantovali ali je time slikovito opisana nezainteresovanost kraljevske porodice za realne probleme građana. Versaj je opljačkan i napušten, a posle burnih događaja počinje da propada, delimično oštećen i neodržavan. Napoleon Bonaparta je izbegavao Versaj i retko je u njemu boravio, živeći u Tiljerjskom dvorcu, srušenom za vreme revolucije 1871. a kada je boravio u njemu onda je bio u Velikokm Trijanonu sa svojom drugom ženom, Marijom Lujzom sa kojom je imao sina Napoleona II. Dvorac je vremenom propadao, neodržavan.
Tek za vreme vladavine Luja Filipa, „ kralja građanina „, počinje obnova dvorca. Republikanski delegati posle izbora 8.februara 1871.čekaju da uđu u Pariz, poneti idejom Komune, koriste galeriju ogledala za spavaonicu. Kasnije se sa pažnjom pristupa održavanju Versaja, kao reprezentativnom mestu, muzeju i protokolarnom mestom za potpisivanje značajnih ugovora. Tako je u Versaju potpisan ugovor o prekidu Prvog svetskog rata. Danas Versaj predstavlja značajnu destinaciju za mnogobrojne turiste, ljubitelje istorije,kulture i umetnosti.


 Photo by:Worldsiteguides.com. wikipedia,Chateau-de-Versailles-Galerie-des-Glaces-630×405-C-EPV-Thomas-GARNIER.jpg;Vue_aérienne_du_domaine_de_Versailles_le_20_août_2014_par_ToucanWings_-_Creative_Commons_By_Sa_3.0_-_22.jpg,The Culture Concept Circle